МИСЛЕЊЕ ВО ВРСКА СО ВЕРСКОТО ОБРАЗОВАНИЕ ВО ОСНОВНИТЕ УЧИЛИШТА ОД КОМИСИЈАТА ЗА ОДНОСИ СО ВЕРСКИТЕ ЗАЕДНИЦИ И РЕЛИГИОЗНИ ГРУПИ
1. Како Усгавот на Рeпублика Македонiја (конкретно Амандманот 7) го уредува прашањето на секуларноста?
Принципот на секуларност или одвоеност на државата од црквата (црквите, верските заедници и религиозните групи) во амандманот 7 од Уставот на Република Македонија е поставен институционално, што значи државата и црквите, верските заедници и религиозните групи се одделени едни од други без да се остави простор за мешање на државата во црковните активности или во активностите на верските заедници и религиозни групи, ниту на црквите, верските заедници и религиозните групи во активностите на државата, односно во политичките активности.
Институционалната одвоеност или институционалниот секуларизам е јасно определен во точка 1 од амандманот 7 во Уставот на Републнка Македонија во коjа се вели дека: „Mакедонската православна црква, како и Исламската верска заедница во Македонија, Католичката црква, Евангелско-Методистичката црква, Еврејската заедница и другите верски заедници и религиозни групи се одвоени од државата и се еднакви пред закон“.
Во Амандманот 7 од Уставот на Република Македониjа не се наведени ниту разработени нивоата, степените и различните појавни форми на секуларноста[1], tuku na eden mo{ne op{t na~in se odvojuvaat verskite institucionalni formi od dr`avata i nejzinite institucionalni formi obratno.
2. Odnos поme|u principot na sekularnost utvrden vo Ustavot na Republika Makedonija i pravoto na versko obrazovanie na u~enicite vo Republika Makedonija
Imaj}i ja predvid to~kata 1 od Amandmanot 7 od Ustavot na Republika Makedonija, odnosno aspekтot na institucionalnata sekularnost jasno se sogleduva deka vo nego nema mesтo za pra{aweto na verskoto obrazovanie na u~eniciтe vo dr`avnite vospitno-oбrazovni ustanovi, bidej}i tie, odnosno nivnite sve{teni lica, ne se nitu organizatori, nitu direktni sproveduva~i na nastavata po versko obrazovanie vo dr`avnite u~ili{ta, nitu na bilo kakov drug na~in se neposredno vme{ani vo realiziraweto na nastavniot plan po versko obrazovanie.
Od tuka, verskoto obrazovanie vo osnovnite u~ili{ta ne mo`e da se razgleduva vo kontekst na odnosot dr`ava, od edna, i crkva, verskа zaednicа i religioznа grupа, od drуga strana, bidej}i toa voop{to ne e del, nitu aspekt od institucionalnо postavena sekularnost na Ustavot na RM.
Pra{aweto na verskoto obrazovanie na u~enicite vo dr`avnite vospitno-obrazovni ustanovi treba da se razgleduva isklu~ivo vo kontekst na odnosot dr`ava - pravo na obrazovanie na gra|anite, {to zna~i deka ova pravo voop{to ne navleguva vo domenot na crkvite, verskite zaednici i religiozni grupi, odnosno ostanuva vo sфerata na deluvawe na dr`avata i nejziniot insitucionalen aparat.
Od tuka pravoto na obrazovanie na у~enicite vo RM ne e pravo koe im pripa|a na verskite objekti, tuku e li~no neprikosnoveno pravo na sekoj ~ovek koe {to dr`avata ima dol`nost da mu go ovozmo`i i da gi obezbedi site uslovi za negovoto realizirawe.
3. Evropski standardi za religiozno obrazovanie
Soglasno ~len 2 od Prviot Protokol na Evropskata Konvencija za ~ovekovite prava, koja {тo, patem re~eno, e del od pravniot sistem na RM, se veli deka “Pravoto na obrazovanie ne mo`e da mu se ospori nikomu. Pri izvr{uvaweto na svoite aktivnosti prezemeni vo oblasta na obrazovanieto i nastavata, dr`avata }e go po~ituva pravoto na roditelite da obezbedat obrazovanie i nastava soglasno na svoite verski i filozofski ubeduvawa”[2]
Od tuka, dr`avata ima obvrska ne samo da obezbedi pravo na obrazovanie na sekogo, tuku i pravo na religiozno obrazovanie na sekogo. So ovozmo`uvaweto da se ostvari ova pravo vo u~ili{tata dr`avata, vsu{nost, ja izvr{uva svojata obvrska kon gra|anite, a ne kon crkvata, verskаtа zaednicа i religioznа grupа.
Dr`avata treba da se gri`i za pro{iruvawe na znaewata na gra|anite so voveduvawe i na po{iroka lista na izborni predmeti koi }e im bidat ponudeni na roditelite na decata i koi }e mo`at da izbiraat eden ili dva od niv soglasno nivnite religiozni i filozoфski ubeduvawa.
So ova ne se povreduva principot na sekularnost vo dr`avata, bidej}i vo nitu eden moment ne se navleguva vo odnosot dr`ava - verski zaednici, tuku se ovozmo`uva nepre~enoto ostvaruvawe na pravoto na gra|anite na obrazovanie. Pravoto na zapoznavawe so religija, pravoto na u~ewe za religiite i za sopstvenata religija, za nivnata istorija i razvoj e univerzalno i ciвilizacisko pravo koe e mnogu po{iroko od crkvata ili od drugite verski zaednici i religiozni grupi.
Religijata ne se iscrpuva so crkvata ili so drugi verski objekti. Praktikuvaweto na religioznite obredi mo`e da se ostvaruva i doma. Veruvaweto vo sopstveniot religiozen pravec e li~no pravo na sekoj ~ovek, a izborot na mestoto kade toa }e go praktikuva, i dali }e go praktikuva e drugo pra{awe. Vo celiov slu~aj dr`avata treba da vodi smetka samo za za{tita na principot na nediskriminacija, {to zna~i da sozdade uslovi za u~ewe i obrazovanie na u~enicite na eden od pove}e ponudenite pravci ili na istorijata na religija vo celina, ili da im dozvoli da ne odbere nitu eden od ponudenite predmeti[3].
Vo kontekst na navedenoto e i preporakata broj 1804 od 2007 godina na parlamentarnoto sobranie na Sovetot na Evropa[4] deka “obrazovanieto e klu~ot vo borbata protiv ignoracijata, stereotipovite i nerazbiraweto na religiite i nivnite lideri”[5]. Obrazovanieto treba da igra centralna uloga vo razvojot na demokratskoto op{testvo preku nudewe na pluralnost i mo`nost za izbor na pove}e predmetni programi vo koi }e se izu~uva religijata i istorijata na religiite na objektiven i nepristrasen na~in.
Od druga strana, i vo Preporakata br 1720 od 2005 godina za obrazovanieto i religijata, na primer Parlamentarnoto sobranie na Sovetot na Evropa veli deka “sekoj ~ovek ima pravo na sloboda na veroispovesta, sloboda vo izborot na sopstvenata religija, vklu~uvaj}i ja slobodata da nema svoja religija, kako isklu~itelno li~no pravo”. Sobranieto naveduva deka, vo interes na za{tita na slobodata na izrazuvaweto na mislata i slobodata na religijata, Evropskiot sud na ~ovekovite prava go priznava pravoto na sekoja dr`ava individualno da go organizira i primeni zakonodavstvoto vo odnos na pra{aweto na relacijata pome|u dr`avata i crkvata vo soglasnost so odredbite od Evropskata konvencija za ~ovekovite prava, pri {to zabele`uva deka sekoja dr`ava - ~lenka na Sovetot na Evropa denes poka`uva razli~en stepen na podelenost me|u politi~kata vlast i religioznite institucii vo soglasnost so Konvencijata.
Slobodata na relgijata e za{titena so ~l 9 od EK^P, so ~l 18 od Univerzalnata deklaracija za ~ovekovi prava. Vakvata sloboda ne e neograni~ena vo smisla {to se smeta deka religijata ~ija {to doktrina ili praktika mo`e da im na{eti na ostanatite osnovni prava ne mo`e da bide prifatliva. Vo sekoj slu~aj, ograni~uvawata koi mo`at da bidat napraveni vo delot na slobodata na verosipovesta se onie koi se “navedeni vo Zakon i se nephodni za za{tita na javnata bezbednist, za za{tita na javniot red i poredok, zdravjeto ili moralot, ili za za{tita na pravata i slobodite na drugite” (~l 9.2. od EK^P). Od druga strana nitu dr`avata mo`e da dozvoli {irewe na religioznite principi koi, dokolku se praktikuvaat, mo`at da gi povredat ~ovekovite prava.
Mo`no re{enie za nadminuvawe na problemot so verskoto obrazovanie vo osnovnoto obrazovanie vo RM.
Soglasno odlukata na Ustavniot sud na RM objavena vo Slu`ben vesnik na RM br.53, od 23 april 2009 godina, se ukina ~lenot 26 od Zakonot za osnovnoto obrazovanie i istata proizveduva pravno dejstvo od denot na nejzinoto objavuvawe vo Slu`ben vesnik.
Od druga strana, soglasno ~l.25 od Zakonot za osnovno obrazovanie[6], Ministerot za obrazovanie ja utvrduva koncepcijata za osnovno obrazovanie i vospitanie, vrz osnova na koja se donesuvaat nastavniot plan i nastavnite programi za osnovnoto obrazovanie.
Vo stav 2 od istiot ~len se veli deka vo osnovnoto u~ili{te vospitno - obrazovnata rabota se organizira i ostvaruva spored nastaven plan i programi koi, na predlog na Biroto, gi utvrduva ministerot, pri {to vo nastavniot plan za osnovnoto u~ili{te se sodr`ani zadol`itelni i izborni predmeti, dopolnitelna i dodatna nastava, kako i ~asovi za oddelenska zaednica. Ministerot za obrazovanie pri donesuvawe na nastavnata programa po koj bilo predmet (zadol`itelen ili izboren) treba da go ima predvid ~l.25 (str. 3 i 5), analogno na {to mo`e da donese i nastavna programa za religiozno obrazovanie kako izboren predmet soglasno stav 3 i 5 od ~l. 25, no i soglasno ~l. 3 od Zakonot, imaj}i gi predvid posebno alineite 1, 2 i 8.
Evropskite i me|unarodnite standardi za religioznoto obrazovanie, kako i ustavnoto na~elo deka “Vo Republika Makedonija slobodno e se {to so Ustavot i Zakonot ne e zabraneto” se dva mo{ne silni argumenti vo prilog na odbrana na voveduvawe na Etika na religija vo 5-to oddelenie (osnovno obrazovanie)
Zaklu~ok:
To~no pred 11 godini, 75% od roditelite i u~enicite se izjasnija za versko obrazovanie vo osnovnoto obrazovanie. Toa e nivno osnovno i civilizacisko pravo. Pravo na izu~uvawe na kulturolo{kiot princip na raznolikost. Sekoj od u~enicite da ja zapoznae religijata koja e poinakva od sopstvenata religija. Skoro site dr`avi vo Evropa vovedoa moduliranost na predmetot “Etika na religiite”. Ne mo`eme da vlezeme vo golemoto semejstvo na Evropa so dogmi i tabua, bez da se izu~uva ova duhovna sfera na moralnite vrednosti. Mladite lu|e mo`at edinstveno da gi zapoznaat preku kulturata, obi~aite, tradicijata i istorijata na razli~nite religii. Zarem mo`e pravoto na eden mlad ~ovek od pravoslavna veroispoved da mu ja odzeme nekoj bez pritoa da gi zapoznae vrednostite na islamskata, katoli~kata. evrejskata religija i tn. Samo svet na me|usebno religisko zapoznavawe e svet na mladi lu|e koj pobeduva, bez etni~ka netrpelivost i verski konflikti.
--------------------------------------------------------------------------------
' Постои листа на различни нивоа на одделеност на црквата од државата кои се расправани и имплементирани во различии делови на светот, како што се:
- правна и финансиска одделеност: државата не треба официјално да воспостави државна рслигија
• Државата не треба официјално да ги финансира религиските активности
• Државата не треба и неофицијално да ги финансира религиските активности
• Државата не треба да ги финансира нерелигиските активности кои се спонзорирани од религиозните организации
• Државата не треба да пропишува или да ги надополнува религиозните убедувања.
• Државата не смее да се обидува да фаворизира или да критикува какво било религиозно убедување или практика
• Државата не смее да се меша во религиозната xиеpapxиja, ниту да се меша во прашања кои се стриктно поврзани со зачленувањето на граѓаните во некоја религиска заедиица или група
• Ниту една државна активност ен смее да влијае или да се меша во практикувањето на peлигиjaтa,
• Ниту една државна активност, во своjата примарна цел, не смее да го ограничува практикувањето на религијата
• Државата не треба да изразува какви било религиозни убедувања или верувaња, ниту пак да имплицира државен авторитет од каков било религиозен авторитет
• Политичките лидери не треба да ги изразуваат своите религиозни убедувања и избор во насока на остварување на своите државнички обврски
• Ниту едиа рслигија не може да ги утврдува, пропишува или менува граѓанските закони
• Религијата не треба да користи цивилни институции за давање на религиозни услуги.
Државитe имаат различен степен на одделеност на власта, државата од религиозните институции. Додска САД е позната како прва држава која целосно ja оддели својата власт од која било религија во својот Устав, броји други држави тоа го направија по примерот на САД. Сепак, степенот на одделеност e различен. Во некои држави двете институции остануваат силно поврзани, особено во државите од посткомунистичкиот свет. Постојат бројни варијанти на одделеност во некои држави со висок степен на практикување на слободата на вероисповеста и толeранцијата комбинирани со силната сскуларна политичка култура. Во Обединетото Кралство, на пр., постои уставно утврдена државна религија, во Норвешка, кралот e лидер на државната црква при што во Уставот на Норвешка се бара повеќе од половината од члсновите на Норвсшкиот Совет на држави да бидат членови од државната црква. Од друга страна, постојат два случаи, примери на најчест вид на одделеност на државата од религијата, примерот на Франциjа и Турција. Француската верзија на одделеност е позната како лаицитет. Овој модел на секуларна држава ги заштитува религиозните институции од какви било форми на државно мешаwе и влијание, но и со ограничување во одрсден стспeн на јавното изразување на религиозното (верското) убсдуваwe Ова сe со цел да се заштити jавната власt од мешањена религиозните институции, особено во јавните служби. ' -
[2] Vidi Evropska konvencija za za{tita na ~ovekovie prava i osnovnite slobodi izmeneta so protokolite 1-14, vo izdanieto na Sovet na Evropa.(str 48)
[3] Vo ovaa smisla e osobeno interesno misleweto na Italijanskiot Ustaven sud. Italija soglasno Ustavot e sekularna dr`ava. Spored Ustavniot sud, principot na sekuranost e vrhoven princip na ustavniot poredok na Italija. Me|utoa, Ustavniot sud voop{to ne go doveduva vo pra{awe principot na sekularnost koga stanuva zbor za pravoto na religiozno obrazovanie na decata kako fakultativen predmet. Roditelite na decata imaat pravo da izberat eden od dvata ponudeni predmeti soglasno ~l 2 od Prviot protokol na EK^P. Ona na {to se fokusira{e Ustavniot sud na Italija e pra{aweto na ustavnata legitimnost vo zadol`itelnata alternativa na onie deca koi ne posetuvaat ~asovi po veronauka. Sudot dojde do stojali{te deka sekoe zadol`itelno alternativno u~ewe za u~enicite e diskriminatorsko, taka {to u~enicite ~ii {to roditeli ne odbrale nitu eden od ponudenite predmeti ne smeat da bidat staveni vo ponepovolna pozicija vo odnos na onie deca koi posetuvale ~asovi po religija. Najzna~ajniot del od misleweto na Ustavniot sud na Italija e onoj vo koj sudot go opravduva i ne go doveduva vo sprotivnost so Ustavot pravoto na religiozno obrazovanie vo sekularna dr`ava kako {to e Italija. Naprotiv, sudot smetal deka religioznoto obrazovanie e vrednost na sekoe pluralno op{testvo i deka religijata e del od nacionalnata istorija na Italija. Vidi: Barbara Randazzo, “Pluralism in Education and Democratic Society.
[4] Vidi: Parliamentary Assembly Recommendation 1804 (2007) “ State, religion, secularity and human rights”
[5] Vo preporaka broj 1804 od 2007 god ponatamu se veli: “U~ili{tata se centralniot forum za interkulturen dijalog, kako i kreator na osnovite za tolerantno odnesuvawe. Tie mo`at mo{ne efektivno da se stavat vo odbrana protiv fanatizmot preku u~ewe na u~enicite za istorijata i filozofijata na glavnite religii na objektiven i nepristrasen na~in. I medimite i semejstvata igraat, isto taka, zna~ajna ulga na ova pole. Poznavaweto na religiite pretstavuva integralen del od poznavaweto na ~ove~kata istorija i civilizaciite. Stanuva zbor za razli~na rabota od veruvawata ili praktikuvawata na odredena religija. Duri i onie dr`avi vo koi e dominantna edna religija ima obvrska da gi u~i lu|eto i za potekloto na drugite, odnosno na site religii”
[6] Slu`ben vesnik na Republika Makedonija, br 103 od 19 avgust 2008 god
|